SwedishCleaning book coverKelsie Zaria, autorica knjige Swedish Death Cleaning Workbook, potaknuta vlastitim iskustvom stečenim u radu sa starijim osobama i njihovim obiteljima, napisala je praktičan vodič za uklanjanje kućnog nereda. Radi se o postupku kojime se podiže kvaliteta svakodnevnog života, ali se i uvodi red koji će značajno smanjiti emocionalno i fizičko opterećenje članova obitelji koje nastaje pri suočavanju s ostavštinom njihovih bližnjih.

Iako postoje različite metode raščišćavanja nereda nastalog višegodišnjim gomilanjem nepotrebnih stvari, ovu razlikuje bitno drugačiji motiv. Radi se o dubljem pogledu na odgovornost prema bližnjima koji nije svima podnošljiv, a mnogima djeluje i morbidno. Ipak, za one koji na svoj život gledaju realistično, ili su više pute imali prilike iskusiti emocionalni stres u raščišćavanju prostora iza smrti svojih bližnjih – znat će ga cijeniti.

Stvari gomilamo automatizmom, kupujemo jer za to osjećamo potrebu, ali se istovremeno ne rješavamo viškova. Vjerojatno se neće svi složiti, no život u prostoru prepunjenom stvarima bez upotrebne vrijednosti je opterećujuć jer smanjuje efikasnost djelovanja. Između mnogobrojnih predmeta, koji uglavnom nemaju svoje stalno mjesto, teško je pronaći one potrebne. Jednako je izražen i problem čišćenja, a često se pojavljuje i osjećaj gubitka kontrole nad prostorom. Sve te okolnosti značajno podižu razinu svakodnevnog stresa.

Može se zaključiti da uklanjanje nepotrebnih predmeta te bolja organizacija doma doprinosi ugodnijem i lagodnijem korištenu prostora, povećanom osjećaju sigurnosti zbog saznanja da je sve potrebno na dohvat ruke te da je sve što je važno brzo i lako moguće pronaći. Činjenica je, također, da prozračni prostor olakšava čišćenje pa u značajnoj mjeri doprinosi zdravlju ukućana. Osim toga, organizirani prostor lišen nepotrebnih stvari traži znatno manje vremena i energije za održavanje jednom uspostavljenog reda.

Autorica objašnjava oslobađanje kućanstva od nepotrebnih predmeta nije jednostavan posao, a otežavaju ga i osobne predrasude i otpori. Zbog toga je korisno, a često i neophodno, primijeniti neku od postojećih i isprobano djelotvornih sistematičnih metoda za cjelovito provođenje takvog opsežnog uređenja.

Jedna od takvih je i metoda švedskog čišćenja za slučaj smrti (Swedish Death Cleaning). Ta se metoda temelji na skandinavskoj tradiciji, a razvila ju je švedska autorica Margareta Magnuson i razradila u knjizi objavljenoj 2017. godine pod naslovom The Gentle Art of Swedish Death Cleaning. U osnovi metode je minimalistički i odgovorni odnos prema životu, radi uravnoteženog i umjetnog utjecaja okolinu, pogotovo na bliske osobe.

Metoda je namijenjena svima, ali se posebno preporučuje osobama u kasnijim životnim fazama. Autorica knjige sugerira da je dob od šezdeset pet godina pravo vrijeme za početak njene primjene, iako bi rano usvajanje navika opisanih metodom znatno utjecalo na poboljšanje kvalitete života i daleko mlađim osobama.

Glavni motiv švedskog čišćenja za slučaj smrti je kontrolirano uvođenja reda nad osobnim vlasništvom kada za to još imamo dovoljno volje i energije. Na ovaj način domaćin vlastitom odlukom i vlastitim angažmanom pripremama ostavštinu pa umanjuje budući angažman i stres bliskih osoba koje će se s morati suočiti sa svakim predmetom koji ostaje nakon njegove smrti. Ovaj motiv, osim što ima praktičnu vrijednost, ima i znatno dublju – a to je suočavanje s neminovnošću vlastite smrti.

Ipak, ako se izuzme primarni motiv – koji kod većine ljudi izaziva vrlo negativne emocije pa o njemu ne vole razmišljati, ova metoda ima još važnih, a manje tjeskobnih kvaliteta. Primjerice, vrlo je važna karakteristika osjetnog podizanja kvalitete života u organiziranom, razumljivom i jednostavno sagledivom prostoru. Eliminacija nepotrebnih predmeta omogućuje preusmjeravanje pažnje s nagomilanih predmeta i njihove prošlosti prema novim doživljajima i njegovanju odnosa s članovima obitelji i prijateljima. Također, zamjetno je smanjenje svakodnevnog stresa uzrokovanog osjećajem izgubljene kontrole nad prostorom i gubitkom fokusa, raspršenog u mnogobrojnim detaljima koji nemaju jasnu i konkretnu svrhu.

Iako je tendencija minimalizmu korisna u svakom periodu života, u dobi nakon šezdeset pete godine postajemo naročito svjesni vremena koje nam preostaje. Tada nastupa period pojednostavljenja života tijekom kojeg je korisno odbacivati viškove koji kompliciraju svakodnevicu a ne doprinose njenom sadržaju. U tom periodu je, na primjer, korisno sastaviti listu nepotrebnog i razmisliti o tome kako se tih stvari riješiti. Korisno je skupiti i organizirati kontakte s organizacijama ili osobama kojima bi nešto od onoga što ne koristimo, a u dobrom je stanju, mogli pokloniti ili donirati. Čak i bez želje za sveobuhvatnim eliminacijom viškova, redoviti pregled imovine pa sastavljanje ili ažuriranje liste nepotrebnog uz razmišljanje o prodaji, poklanjanju ili doniranju predstavljaju uspostavu navike koja će olakšati sistematično i cjelovito uvođenje reda kad za to osjetimo ili razvijemo potrebu.

Švedsko čišćenje za slučaj smrti nije jedina metoda prepoznavanja i uklanjanja viškova iz kućanstva. Jedna od vrlo popularnih i rasprostranjenih je KonMari metoda koja vodi prema sličnim rezultatima, ali ima drugačije motive i provodi se drugačije. KonMari je metoda usmjerena na uspostavu ugodnog osjećaja u emotivno pozitivno nabijenom životnom prostora, ne opterećujući se situacijom i okolnostima koje će nastupiti nakon smrti. Radi se o sistematičnoj provjeri svakog predmeta u domaćinstvu na temelju kriterija izazivanja pozitivnih emocija. Odnosno, tendencija je zadržati predmete koji pobuđuju pozitivne osjećaje, a ostale eliminirati – osim ako nisu baš nužni i neophodni.

Procjena emocionalne nabijenosti nije jednostavna pa kod nekih praktikanata izaziva konfuziju i nedoumicu pri odlučivanju što zadržati, a što ukloniti. Naime, ponekad je teško ako ne i nemoguće povući emocionalnu granicu ispod koje predmet više ne zaslužuje našu pažnju. S druge strane, švedska metoda je mnogo jasnija – i svodi se na procjenu hoćemo li koristiti neki predmet ili možemo bez njega pa ako možemo – treba ga ukloniti.

Također, KonMari metoda je vrlo striktna i očekuje disciplinu provođenja od početka do završetka, što za mnoge predstavlja nepremostivi problem.

Autorica knjige smatra da švedska metoda čišćenja za slučaj smrti ima znatne prednosti u odnosu na sve druge, uključivo i popularnu KonMari metodu. Iako je u njenom provođenju nužno prihvatiti činjenicu vlastitog ograničenog trajanja, to ne bi trebala biti prepreka već put psihološkog sazrijevanja. Uz prihvaćanje te istine, prednosti metode postaju vrlo jasne i vidljive. Najprije se može uočiti smanjeni stres kod života u jednostavnijem i organiziranom prostoru. Stvari se lako pronalaze ali, također, znatno je manje predmeta o kojima treba brinuti ili ih održavati.

Iako su prednosti neosporne, postoje ozbiljne prepreke primjeni bilo koje sistematične metode raščišćavanja godinama nakupljanog nereda pa tako i švedskog čišćenja za slučaj smrti.

Najprije, vrlo je obeshrabrujuće suočavanje s količinom posla koju treba obaviti. Radi se o velikoj količini različitih predmeta čije je uklanjanje teško unaprijed sagledati. Dodatne prepreka je nejasan način pohranjivanja ili odstranjivanja nepotrebnih predmeta – naprosto nije jasno kamo ih smjestiti, kome pokloniti ili kamo ih baciti. Česta je i otežavajuća pretpostavka da će se, koliko god se trudili, nered opet nastupiti. Nije se jednostavno, također, pomiriti s uklanjanjem predmeta na koje smo se navikli ili smo za njih, makar i malo, emotivno vezani. Nije rijedak niti strah da ćemo se riješiti stvari koje nam se čine nepotrebne, ali će nam u budućnosti ipak zatrebati.

Sve su to okolnosti koje nas sputavaju, ali su rješive uz zauzimanje pozitivnog stava prema prednostima koje čišćenje donosi. Zbog toga je autorica knjige razvila tridesetodnevni program čišćenja koji u dnevnim intervalima, s trajanjem od desetak minuta do nekoliko sati, sistematično uklanja nepotrebno i uvodi red. Radi se o angažmanu od nepotpunih pet tjedana, koji započinje s jednostavnijim poslovima pa se prelazi na složenije i zahtjevnije.

Program koji predlaže autorica nudi sustav, ali ne i detalje njegovog provođenja pa će oni koji ga provode morati sami rješavati probleme koji će se pojavljivati usput.

Swedish Death Cleaning

Primjerice, u prvom tjednu postupak započinje prikupljanjem i uklanjanjem stvari sa svih podova u kućanstvu – vjerojatno za taj posao nije potrebno odvojiti previše vremena. Ipak, važno je da prikupljene sitnice koje namjeravamo zadržati imaju svoje stalno mjesto pa, ako ono ne postoji, potrebno ga je odrediti i organizirati. Još je složeniji zadatak, koji se također obavlja tijekom prvog tjedna čišćenja, pregled i sistematizacija te uklanjanje nepotrebnih knjiga. Ovisno o veličini biblioteke, ovo bi mogao biti zahtjevan posao – ne samo zbog toga što o svakoj knjizi treba razmisliti, već i zbog toga što svaku nepotrebnu knjigu treba adekvatno zbrinuti. Malo onih koji će se odlučiti na bacanje knjiga u otpad, ali nije ih lako niti pokloniti, pogotovo ako ih je mnogo.

U drugom tjednu je na redu uređenje garderobe, stolova, ladica ali i donošenje odluke o lišavanju nepotrebnog namještaja. Tu će do izražaja doći problemi emocionalne vezanosti za odjevne predmete, ali i teškog odricanja od namještaja na koji su se ukućani navikli. Osim toga, i više nego u slučaju knjiga, namještaja se nije lako riješiti, tako da je ovaj posao i tehnički kompleksan.

Slijedi tjedan za uređenje kuhinje, smočnice te pregled sredstava za čišćenje, ručnika i ostalog kuhinjskog tekstila. Radi se, između ostalog, i o uklanjanju ispražnjenih boca te sredstava za čišćenje s isteklim rokom valjanosti. Ovaj tjedan je rezerviran i za uklanjanje te zamjenu sezonskih ukrasa. Pri tome neće biti problema s izbacivanjem neupotrebljivih namirnica i prazne ambalaže, ali bi uklanjanje posuđa, koje se ne koristi ili ga treba zamijeniti, moglo izazvati dvoumljenje.

Četvrti tjedan je vrlo zahtjevan jer je određen za pregled i uklanjanje nepotrebnih fotografija – što može biti vrlo obiman i emocionalno iscrpljujući posao. Teško je procijeniti kako ga efikasno obaviti i koliko je za to potrebno vremena. To je moguće tek u trenutku kad se suočimo s fotografijama, odnosno njihovom količinom te kad nas preplave osjećaji koje one nose. Još je složeniji i vremenski zahtjevniji posao uklanjanja nepotrebnih datoteka i emailova s računala. Taj posao, ako odlučimo pregledati svaku datoteku ili e-mail na računalima koje imamo, može potrajati tjednima – pa će, vjerojatno, trebati unaprijed definirati kriterij uklanjanja i čuvanja te ga se držati bez previše dodatne analize. Primjerice, kriterij može biti da svu elektroničku poštu stariju od godinu dana uklonimo, odnosno da uklonimo sve datoteke koje nismo koristili duže od dvije godine.

Konačno u posljednjem tjednu procesa potrebno je uspostaviti sustav za buduće održavanje reda, organizacijom kontejnera za odlaganje nepotrebnog, a onda i uređenjem prilaza i okućnice.

Iako se metoda odnosi, u prvom redu, na uređenje kućanstva i uklanjanje nepotrebnih predmeta, autorica ju proširuje na uvođenja reda u vlastite misli i postupke. Zbog toga se u knjizi nalaze i prijedlozi drugih aktivnosti koje bio bilo dobro uvesti u svakodnevnu praksu. Po njenom mišljenju je vrlo korisno vježbati usredotočenost na trenutačno, pokušati zadržati prisutnost i pažnju na trenutku u kojem se nalazimo. Za to je neki oblik meditacije, poput usredotočenosti na disanje, odlična vježba. Vrlo je korisno, također, redovite poslove uobličiti u dnevnu rutinu. Naime, što više korisnih aktivnosti dosegne razinu rutinskog obavljanja, život postaje organiziraniji i jednostavniji. Rutinske aktivnosti ne predstavljaju mentalni napor i donose korisne rezultate.

Kelsie Zaria posebno naglašava dvije navike kojih bi se trebalo riješiti. Radi se o odbacivanju ili aktivnom izbjegavanju negativnih misli te izbjegavanju istovremenom obavljanju više poslova (multitasking).

Dodatno, radi boljeg sagledavanja konteksta u kojem djelujemo te praćenja vlastitog doprinosa i eventualnog razvoja, dobro je voditi dnevnik pa u njega svakodnevno bilježiti važne događaje ili misli – ne samo da bi ih kasnije mogli pročitati ili ih se podsjetiti, nego da bi stvorili jasniju sliku o slijedu i kronologiji promjena kroz koje prolazimo. Dnevnik je, također, zamjena za sugovornika – pa pomaže kad ga nemamo ili nije u blizini. Naime, važno je razvijati međuljudske odnose i imati društvo u kojem će biti moguće govoriti o vlastitim osjećajima ali i slušati o osjećajima i razmišljanjima drugih ljudi.

U knjizi je posebno istaknuta važna karakteristika modernog doba o kojoj moramo voditi računa. Radi se o preopterećenosti informacijama. Ako želimo sačuvati fokus i jasnoću misli, moramo aktivno raditi na reduciranju informacijskog šuma koji nas okružuje. Nužno je odustati od praćenja većine, vrlo često zanimljivih i privlačnih, ali nepotrebnih vijesti. Bitno je kontrolirati i ograničiti izloženost društvenim mrežama, internetu, televizijskom ali i svim drugim medijima koji nas preplavljuju informacijama. Takva kontrola traži disciplinu sličnu disciplini u provođenju procesa čišćenja i logično se na nju nastavlja.

Sve su ovo savjeti koji imaju za cilj omogućiti jasnije sagledavanje okolnosti u kojima se nalazimo, te naše mjesto u njima. Naime, u kombinaciji uređenih životnih uvjeta i sabranog uvida u vlastitu ulogu otvara se mogućnost daljeg podizanja kvalitete života. Zbog toga je tema i sadržaj knjige daleko više od upute za održavanje doma.

Može se zaključiti da švedsko čišćenje za slučaj smrti nije jednostavan potupak, ali da njegova vrijednost daleko nadilazi frustraciju i otpore koji se pojavljuju u provedbi. Naime, temeljna vrijednost ove metode, a često i glavna prepreka provođenju, je u suočavanju s idejom i posljedicama našeg ograničenog trajanja. Za takvo suočavanje je potrebna određena razina zrelosti koju karkterizira odgovornost prema vlastitom životu, ali i prema životima onih koji ostaju nakon nas. Takva zrelost, tvrdi autorica, može se razviti upravo ovom metodom sistematične organizacije naše imovine prema kriteriju jednostavnosti, svrhovitosti i obzirnosti.


Your Digital LegacyVrlo korisna e-knjiga, u izdanju biblioteke “Take Control Books”, koja govori o digitalnoj ostavštini pa objašnjava kako sistematizirati godinama pripremani, korišteni i Internetom rasprostranjeni osobni digitalni sadržaj te kako ga i u kojem obliku arhivirati, odnosno kako ga prenijeti na nasljednike, zove se Take Control of Your Digital Legacy i može se kupiti na stranicama izdavača.


Kelsie Zaria, autorica knjige, je svoje iskustvo u radu sa starijim osobama i njihovim obiteljima pretočila u nezavisno objavljenu knjigu koja opisuje švedsku metodu za pojednostavljenje životnog prostora,  znajući da je to dobar način za podizanje vlastite kvalitete života, ali i put za oslobađanje bližnjih od suočavanja s brojnim i opterećujućim predmetima koji ostaju iza nas.

Povezani sadržaji...

The Idea of The World
Analitički idealizam, koji u svojim radovima zagovara Bernardo Kastrup, nije...
The Coddling Of The American Mind
Posljednjih godina pratimo sukob koncepata slobode koji se s američkih...
Effortless
Rijetko čitam self-help knjige jer autori univerzalnim problemima pristupaju jednostrano,...