Niall Ferguson je škotski publicist izrazito bogatog opusa. Sva njegova djela obiluju činjenicama i pružaju dubok uvid u teme kojima se bavi. Najviše ga zaokuplja društvena ali i ekonomska te financijska povijest, a posebno je zainteresiran za teme koje se bave globalnim utjecajem Britanske i Američke politike.
U jednom od javnih predavanja Niall Ferguson je istaknuo da se kroz cijelo njegovo publicističko djelovanje provlači neprekidno sučeljavanje različitih formalnih i neformalnih struktura moći, ali da je tek pripremajući drugi dio biografije Henrija Kissingera shvatio da taj sukob nikad nije pokušao sistematično sagledati.
Razmišljajući o strukturi drugog dijela knjige, u situaciji kada je bilo potrebno objasniti snažan Kissingerov politički utjecaj u vrijeme Richarda Nixona i Geralda Forda te pronaći temelj političkog uspjeha osobe koja je po vokaciji nije političar već sveučilišni profesor, Niall Ferguson je shvatio da se radi o fenomenu izrazito uspješne socijalne umreženosti i da taj fenomen treba pobliže istražiti.
Knjiga “The Square and the Tower: Networks, Hierarchies and the Struggle for Global Power iz 2017. godine je odgovor na tu potrebu.
Iako knjiga nije nova, tema je zanimljiva a forma bitno drugačija od ranijih autorovih djela. iall Ferguso
Osim toga, autor koristi poznavanje povijesnih okolnosti da bi dokazao opravdanost usporedbe utjecaja moderne komunikacijske tehnologije, odnosno Interneta i socijalnih mreža s promjenama i njihovim reperkusijama u prošlosti. Tražeći slične okolnosti u povijesti i analizirajući njihov utjecaj na društvo, možemo saznati što nas očekuje budućnosti ili barem o čemu moramo voditi računa.
Niall Ferguson je u matematičkoj teoriji mreža pronašao uporište za razumijevanje sila koje djeluju na transformaciju društvenih utjecaja i političke moći. S jedne strane matematička teorija, a s druge strane povijesne okolnosti vodile su autor prema sistematizaciji silnica čije je utjecaje moguće prepoznati u ključnim razdobljima povijesti.
Najprije, autor naglašava socijalnu uvjetovanost ljudskog ponašanja ističući činjenicu da se ljudi realiziraju u odnosu prema drugima te da se njihovi međusobni odnosi mogu grafički interpretirati poput čvorova u mreži. U tako interpretiranim odnosima značajnu karakteristiku čvorova, odnosno članova društva, predstavlja stupanj povezanosti (degree centrality) koji se mjeri brojem veza prema okolini. Drugim riječima – važno je razlikovati utjecaj članova neke zajednice po broju osobnih veza. Također, treba obratiti pažnju na još jednu značajnu karakteristiku pojedinih čvorova, a to je sposobnost povezivanja (betweenness). Zbog nje neke osobe imaju poseban značaj u distribuciji informacija između relativno zatvorenih ili udaljenih društvenih grupa.
Osim saznanja da je članove zajednice potrebno shvatiti kao čvorove u mreži te da svaki od tih čvorova ima određene karakteristike koje utječu na ukupnoponašanje mreže, nastavlja autor, važno je uočiti prirodnu težnju homofiliji. To znači da unutar mrežne organizacije postoji snažna tendencija prema polarizaciji, odnosno grupiranju čvorova sličnih karakteristika.
Graf prikazuje polarizaciju twitter zajednice u ideološke, političke udaljene tabore, na primjeru razmjene politički kontroverznih poruka – od prava na nošenje oružja do istospolnih brakova, uz korištenje moralno i emocionalno nabijenog jezika. Točke reprezentiraju osobu koja je poslala originalnu poruku, dok linije označavaju retweet poruke drugog autora.
Anticipirajući prirodnu težnju mrežne organizacije prema polarizaciji, brzinu i doseg društvenog udaljavanja treba procjenjivati u skladu sa zatečenom strukturom u kojoj važnu ulogu ima gustoća međusobnih veza, a posebno je značajno postojanje i snaga veza između različitih interesnih klastera (weak ties).
Dodatno, nastavlja autor analizirati osnovne silnice koje proizlaze iz teorije mreža ali se temelje i na poznavanju povijesnih okolnosti i konstatira da je rasprostiranje povijesno važnih ideja pod jednakim utjecajem njihove aktualnosti i sadržaja, kao i pod utjecajem strukture društva kroz koje se šire. Ipak, zbog amorfnosti i dinamične prirode društva – teško je jednoznačno odrediti njegovu strukturu kako bi se procjenjivala prijemljivost ili viralnost ideja koje kroz njega kolaju. Zbog toga je u povijesnoj analizi ili procjeni budućih događaja potrebno uzeti u obzir da se društvo neprestano transformira i pri tome stvara (emerging) posve nove, vrlo često neočekivane koncepte i preokrete (phase transition).
I, konačno, zaključuje autor nabrajanje elementarnih karakteristika matematičke teorije koji se mogu prepoznati kroz povijest, mrežna organizacija neminovno vodi prema rastu nejednakosti – jer članovi grupe snažnijeg utjecaja privlače sve više gravitirajućih čvorova, jačajući svoju inicijalnu dominaciju.
Važnu analogiju današnjoj sve izrazitijoj dominaciji neformalnih mrežnih utjecaja na društvenu i političku scenu, autor pronalazi u vremenu otkrića tiskarskog stroja i reformacije koja je tisak upotrijebila za širenje ideje izravnog obraćanja bogu, narušavajući autoritet i utjecaj crkve.
Upravo je to razdoblje pogodno za usporedbu s modernim utjecajem Interneta. Naime, izum tiskarskog stroja omogućio je do tada nezamislivu slobodu distribucije informacija. Upravo je ta tehnološka novina uzrokovala brzo i široko rasprostiranje reformatorskih ideja Martina Luthera, a one su prodiranjem u različite segmente društva bitno narušile dominaciju crkve.
Dalja analogija upozorava da je očekivanje homogenizacije društva na osnovi svima dostupnog teksta biblije potpuno nerealno. Iako je Martin Luther pretpostavio da će rasprostranjenost biblije omogućiti uspostavu izravnog odnosa pojedinca s bogom, to se nije desilo. Umjesto homogenizacije došlo je do polarizacije društva koje je u jednom dijelu podržavalo reformatorske ideje, dok je u drugom dijelu buktalo osporavanje i fanatični otpor. Dodatno, što još plastičnije podupire analogiju s modernim vremenom Interneta, uz planirano širenje reformatorskih ideja, spontano su se intenzivirale i širile teorije i literatura vezani uz progon vještica, posebno pogubno nagrizajući društvo.
Ipak, izdavačka tehnologija i slobodno širenje informacija ubrzalo je razvoj društva. Širile su se ideje reformacije i prosvjetiteljstva te su jačale sekularni razvoj društva. Oblikovane su zajednice koje su razmjenjivale ideje, širila se znanost i otpor krutoj hijerarhiji.
Upravo je otpor uspostavljenoj strukturi vlasti, nastavlja autor praćenje međusobnog utjecaja hijerarhijskih i mrežnih utjecaja kroz povijest, dobro je uočljiv na primjerima Francuske i Američke revolucije. Obje su bile spontano organizirane te su sinkrono sa širenjem tiska i jačanjem znanstvene misli, pogonjene širokom dostupnošću informacija i novih ideja, izravno rušile postojeći društveni ustroj.
U devetnaestom stoljeću, nakon Francuske revolucije i gotovo sto i trideset godina nakon jačanja reformatorskih i prosvjetiteljskih utjecaja i nestabilnosti izazvane raspadom postojećih vrijednosti, ponovo se uspostavlja hijerarhijska struktura koju diktatorskim metodama Europi nameće Napoleon Bonaparte.
Gotovo istovremeno, Britanski imperij koristi postojeću političku infrastrukturu kako bi globalno širio svoj utjecaj. Doktrina oslanjanja na lokalne poluge vlasti, koju je osmislio Frederick Lugard u zapadnoj Africi, postaju alat za uspostavu globalne dominacije distribuirajući politički utjecaj koristeći potojeću, lokalnu hijerarhijsku organizaciju, čineći Britanski imperij najmoćnijom svjetskom nacijom.
Autor ističe da se kroz povijest neprestano sudaraju utjecaji mrežne i hijerarhijske organizacije te da o njihovom odnosu ovise karakteristike društva. Pri tome je potrebno naglasiti podrivačku snagu umreženih pojedinaca na krutu hijerarhiju, koja u okolnostima pojačane socijalne aktivnosti vodi prema eroziji i urušavanju krutih sustava neotpornih na nepredviđene okolnosti.
No vrijedi i obrnuto, tako da autor upozorava i na devastirajući utjecaj snažne strukture na organizacijski fluidnu mrežu pojedinaca. U knjizi se navodi primjer oxfordske intelektualnu elitu, okupljenu u neformalnu “apostolsku” organizaciju – izuzetnu po biranom, ekskluzivnom članstvu progresivnih ideja, u koju je tridesetih godina dvadesetog stoljeća prodrla Sovjetska autokratska, snažno hijerarhijski organizirana propaganda te intelektualnu elitu pridobila za špijunske poslove u korist Sovjetskog saveza.
Zapravo, međusobno mrežno-hijerarhijsko djelovanje značajno je utjecalo na oblikovanje političkih okolnosti u dvadesetom stoljeću. Niall Ferguson smatra važnim proces transformacije socijalizma i nacizma, dviju vrlo smrtonosnih ideologija, koje su svoje djelovanje započele šireći se neformalno kroz mrežu simpatizera, izrastajući u ekstremno čvrsto organiziranu hijerarhiju.
Naime, relativna stabilnost nastala nakon napoleonskih ratova, početkom devetnaestog stoljeća, na temelju pentarhije – dominacije pet nacija: Velike Britanije, Francuske, Prusije, Austrije i Rusije, raspala se 1914, početkom prvog svjetskog rata. Nakon toga svijet potpada pod utjecaj socijalističkog pokreta koji se širi izvan političkim, neformalnim kanalima te ima značajan utjecaj na politička kretanja početka dvadesetog stoljeća. Slično se događa i s nacizmom koji se brzo širi nakon 1930. godine potpomognut ekonomskom krizom. Oba pokreta, na sličan način, vrlo brzo prerastaju nestrukturiranu mrežni oblik i grade vrlo jasnu i krutu hijerarhijsku organizaciju, izravno zatirući mogućnost neformalnih utjecaja i eroziju organizacije.
Struktura Nacističke stranke u Njemačkoj, izrazito hijerarhijski organizirana i s distribucijom moći isključivo od vrha prema dnu.
Nakon drugog svjetskog rata nastavlja se period nametnute stabilnosti uspostavom hijerarhije moći, odnosno ravnoteže svjetskih sila pod stalnom prijetnjom atomskog rata. Može se reći da je sredina dvadesetog stoljeća predstavlja zenit krute političke hijerarhije uz dominantan utjecaj Staljina, Hitlera i Mao Zedonga.
Takvo stanje postaje neodrživo s prestankom razdoblja hladnog rata a novo doba karakterizirano je jačanjem različitih civilnih pokreta izravno suprotstavljenih državnim institucijama. Istovremeno, jača liberalizacija tržišta i globalizacija, što sve vodi prema slabljenju uspostavljene svjetske ravnoteže.
Ideje koje propagiraju slobodniju organizacijsku strukturu postaju sve glasnije, nagrizajući sve okoštale sustave pa tako i vojnu doktrinu, namećući ideje decentraliziranog odlučivanja. Dobar primjer je koncept gerilskog ratovanja koje je uspostavio Sir Walter Colyear Walker, koji je oformio neformalnu vojnu postrojbu za ratovanje u posebnim uvjetima.
Početak dvadeset prvog stoljeća predstavlja dobar pokazatelj nestabilnosti i nepredvidivosti društva u kojem dominira narušena hijerarhija moći. U tom svjetlu treba gledati i na teroristički napad 11.9.2011 na “twin” tornjeve u New Yorku pa ga se može smatrati posljedicom nekontrolirane distribucije nasilnih ideja uz pomoć moderne i moćne tehničke infrastrukture.
Napuštanje orgaizacijske hijerarhije s idejom oslanjanja na tehnologiju kao glavnog pokretača razvoja društva ravnopravnih građana, uglavnom kroz spontano uravnoteženje društvenih težnji, nije uspjela u povijesti pa je vrlo vjerojatno da neće uspjeti niti u budućnosti.
Moderna komunikacijska tehnologija, naime, pokazuju brojni primjeri, djeluje subverzivno na hijerarhijski model vlasti, istovremeno polarizirajući javnost oko sve radikalnijih ideja.
Ono što nam je pokazao pronalazak tiskarskog stroja i ubrzano širenje novih ideja Martina Luthera kroz reformatorski pokret, a onda i prosvjetiteljstva – ponavlja se i danas – samo nekoliko redova veličine brže.
Digitalno doba, naime, omogućuje znatno jednostavnije oblikovanje interesnih grup koje imaju mogućnost i prirodnu potrebu stalnog rasta. Iako se u masi pojedinaca mogu spontano oblikovati ideje koje nude univerzalnu vrijednost i put u progres, mnogo su efektivnije i socijalno uspješnije sile zavaravanja i manipulacije koje vode prema kratkotrajnim i privremenim postignućima manipulativne grupe ili pojedinaca. Posebno je značajno da se karakteristike gomile ističu jače, što je socijalna gustoća veća – a tu naše novo, digitalno doba pokazuje izrazitu moć u odnosu na bilo koje doba u prošlosti – omogućujući viralnost i izrazitu virtualnu blizinu kontakata. Konačno, a to je možda i najpogubnija karakteristika gomile, ona treba smjer i vođu, a moderna elektronička tehnologija omogućuje upravljanje smjerom mase jednostavnom i jeftinom ponudom primamljivih ideja udaljenih tek jedan “klik”.
Činjenica da sloboda u oblikovanju i distribuciji informacija ne vodi u homogenizaciju društva, već suprotno u njegovu polarizaciju vidljiva je na primjerima distribucije lažnih vijesti, upravljanja javnim mnijenjem i jačanja populističkih pokreta u Britaniji koji su vodili prema Brexitu, kao i izbora za američkog predsjednika 2016. godine i podjeda Donalda Trumpa. Nažalost, polarizacija je uvod u dalju radikalizaciju stavova, sve do fizičkog nasilja ili ratova kao krajnje konzekvence sukoba.
Ovi primjeri ali i brojni drugi dokazuju da snažan razvoj tehnologije postaje dominirajući faktor u oblikovanju društva. Iako je paralela s povijesnim primjerom iz šesnaestog stoljeća jasna i korisna, ona nije i ne može biti dovoljno precizno upozorenje. Naime, moderna tehnologija nije financijski neutralna, već je pod vlasničkom kontrolom malobrojnih korporacija pa se može očekivati da će se pod njihovim utjecajem razvijati i društvo, a to predstavlja dodatnu razinu kompleksnosti i dodatni razlog za zabrinutost.
Kao zaključak knjige, na temelju analize povijesnih činjenica i sličnosti s modernim okolnostima, autor oblikuje tezu da bez ozbiljnih napora da se mrežna komunikacija podvrgne regulaciji, možemo biti sigurni da će budućnost biti još umreženija i još kaotičnija.
